U povodu obilježavanja 34. godišnjice ustrojavanja 116. brigade HV Metković polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na groblju Sv. Ivana odana je počast poginulima i umrlim pripadnicima brigade.

Tom prigodom i izaslanstvo Hrvatskog Časničkog Zbora Dubrovačko neretvanske županije na čelu sa umirovljenim brigadirom HV Šćepom Šutalo položilo je vijenac i zapalilo svijeće.

U Studentskom domu Dubrovnik, danas je prikazan dokumentarni film "Kad smo bili dvadesetorica nas". 

Film prati dirljivu i emotivnu priču o dvadesetorici pripadnika (deset parova braće) iz Specijalne jedinice policije Primorsko-goranske županije, poznate kao "Ajkule", tijekom Domovinskog rata.
Priča prati junake od njihovog djetinjstva, kroz ratni put na bojištima. Topusko, Gospić, Osijek, Dubrovnik i teški uvjeti na Velebitu samo je dio ratnog puta postrojbe, a tako i aktera dokumentarca, koji se preljeva sve do života nakon rata i sjećanja na te dane.
Poseban naglasak je na njihovom krvnom i ratnom zajedništvu – kako je bratska veza prenesena na cijelu postrojbu. Također se prikazuju osjećaji njihovih obitelji koje su živjele u strahu.
Iako je prožet ratnim događajima, film nosi snažnu poruku mira, hrabrosti, žrtve i vječnog sjećanja na njihovu ulogu u obrani Domovine, posebno u operacijama poput Oluje.

Film je sniman na lokacijama poput Platka i Velebita.

Uz brojne branitelje projekciji filma su nazočili i članovi HČZ DNŽ 

Bitka za Strinčjeru najteža je na mom ratnom putu.

Bitka za Dubrovnik bila je jedna od najtežih u Domovinskom ratu, a geografska pozicija tog svjetskog bisera smještenog podno platoa Srđa odredila je da upravo Srđ bude ključna točka njegove obrane. Plato Srđa činile su tri važne otporne točke hrvatskih snaga – utvrda Strinčjera, vrh Srđ (utvrda Imperijal) te Bosanka. Četiri najteža vezana dana obrane Srđa, a samim time i Dubrovnika bila su od 9. do 12. studenog. Prvog dana JNA je okupirala Bosanku, a situacija je kulminirala zadnjeg dana kada su hrvatske snage bile primorane napustiti preostale dvije otporne točke – Imperijal i Strinčjeru.

Na ratnom putu branitelja dubrovačkog bojišta, Hasiba Alibegovića – Ale, bio je to najteži i najgori dan. Ale je kao pripadnik Specijalne jedinice policije „Grof“ Dubrovnik išao tamo gdje je bilo najteže. Tog 12. studenog, sa svojim suborcem i specijalcem Ivicom Buterinom, vodio je grupu koja je branila Strinčjeru.

Cijeli intervju našeg člana Hasiba Alibegovića - Ale možete pročitati na web stranicama  Borne Marinića - Domovinski rat

Na današnji dan prije 34 godine, u najvažnijim bitkama koje su bile presudne za obranu Dubrovnika, poginula su jedanaestorica hrvatskih branitelja.

Izaslanstvo Hrvatskog časničkog zbora Dubrovačko neretvanske županije je danas, odavajući im počast na mjestima na kojima su stradali u sjećanje na 14 smrtno stradalih branitelja, položilo vijence i zapalilo svijeće.

U Komolcu su tog kobnog 12. studenog 1991. poginula četvorica mladih dubrovačkih branitelja - Ivo Botica, Pero Nenada, Miho Klečak i Mario Mandić.

Na Strinjčeri su isti dan poginula čak sedmorica dubrovačkih branitelja - Zdenko Baričević, Tomislav Bender, Ante Jerko Landikušić, Božo Merčep, Ivan Raič, Siniša Tkalec i Vladimir Vuković.

Dva dana ranije, 10. studenoga 1991., poginuli su Mato Damjanović i Mario Matana, a 6. studenoga 1991. Mladenko Čavara.

Njihova žrtva je bila čista i herojska i zato nikada ne smije biti zaboravljena.

Neka im je laka Hrvatska zemlja, za koju su dali sve što su mogli dati, svoje živote. Počivali u miru.

vr