Razdoblje od 9. do 12. studenog 1991. godine, možemo slobodno kazati, predstavlja jedan od najtežih i najkrvavijih perioda u opsadi Dubrovnika od strane srpsko-crnogorskih agresorskih snaga predvođenih tzv. JNA.
Ovo razdoblje karakterizira eskalacija napada, prvenstveno na strateške točke obrane iznad Grada te posebno intenzivno i neselektivno granatiranje čitavog područja, a posebno stambenih dijelova, gdje su bili isključivo civili, s ciljem slamanja obrane i ulaska u Grad.
Komandant 9. VPS Boka ratni zločinac admiral Miodrag Jokić, kao cilj u svom naređenju piše
“Ovladati širim rejonom Dubrave i Rijeke Dubrovačke, izbiti na liniju Žarkovica – Srđ – Strinčjera – Graci – Komolac – Rijeka Dubrovačka i uspostaviti potpunu blokadu Dubrovnika s kopna i mora i primorati neprijatelja na predaju.”
6. studenog 1991. nakon pregrupiranja svojih snaga neprijatelj je, kopnenim snagama, u zauzimanje platoa Srđa krenuo s prostora Žarkovice i Brgata, uz potporu mornarice i avijacije te započeo nova ofenzivna djelovanja, koje je karakterizirala intenzivna topnička priprema po svim točkama prve crte obrane te također izvidničke aktivnosti duž cijele tadašnje crte bojišnice.
Toga dana na Strinčjeri u odbijanju neprijateljskog napada poginuo je Hrvatski Branitelj
Mladenko Čavara - (4. br ZNG-a Split)
Nakon višednevne topničke pripreme i intenzivne paljbe po otpornim točkama obrane neprijatelj je
9. studenog 1991. - otpočeo s pješačkim napadima na svim pravcima djelovanja
Ovaj dan se pamti kao dan eskalacije razaranja i jedan od najtežih. Agresor neprestano napadao, a cilj mu je bio ovladati visovima iznad grada. Tijekom žestokih borbi, i nakon izuzetno velikih gubitaka, branitelji su se povukli s Bosanke.
Popis poginulih Hrvatskih Branitelja na Bosanci:
Hamdija Kovač (pripadnik ZNG-a)
Vedran Ivošević (pripadnik ZNG-a)
Antonio Vatović (pripadnik SJP MUP-a)
Mario Pezzi (pripadnik HV-a)
Franci Lazibat (pripadnik HRM-a)
Željko Raguž (pripadnik MUP-a)
10. studeni 1991. - novi napadi i velike civilne žrtve
Novi napad krenuo je već prije sedam sati ujutro, uz intenzivno granatiranje stambenih četvrti grada, a posebno područje Lapada, Gruža i Belvederea. Nastavljeno je sustavno gađanje vjerskih i civilnih objekata, a Gruška luka je gorjela.
Popis poginulih Hrvatskih Branitelja na Strinčjeri:
Mato Damjanović (pripadnik HV-a)
Mario Matana (pripadnik HV)
11. studeni 1991. - toga dana na sreću nije bilo poginulih, no napadi su i dalje bili intenzivni u sklopu kontinuirane neprijateljske ofenzive, s ciljem potpune blokade i slamanja obrane.
12. studeni 1991. - Teški gubici na Strinčjeri i u Komolcu
Ovaj dan je bio izuzetno težak i donio je velike ljudske gubitke. Agresor je nakon uspješnog zauzimanja Bosanke pravce napada usmjerio na ovladavanje Strinčjere i Komolca.
Popis poginulih Hrvatskih Branitelja na Strinčjeri:
Ante Jerko Landikušić (9. bojna HOS-a, 4. br. ZNG-e Split)
Božo Merčep (9. bojna HOS-a, 4. br. ZNG-e Split)
Vladimir Vuković (9. bojna HOS-a, 4. br. ZNG-e Split)
Zdenko Baričević (pripadnik HRM-a)
Tomislav Bender (pripadnik HRM-a)
Ivan Raič (pripadnik HRM-a)
Siniša Tkalec (pripadnik HRM-a)
Popis poginulih Hrvatskih Branitelja u Komolcu:
Ivo Botica (pripadnik MUP-a)
Miho Klečak (pripadnik MUP-a)
Mario Mandić (pripadnik MUP-a)
Pero Nenada (pripadnik MUP-a)
Nakon velikih gubitaka na navedena dva položaja crta obrane Grada je povučena na liniju
Belvedere - Orkanski visovi- Srđ - Nuncijata - Sustjepan koja je takva nepromijenjena ostala do deblokade Dubrovnika i prelaska u napadna djelovanja u svibnju 1992.
Razdoblje od 9. do 12. studenog 1991. godine svjedoči o brutalnosti agresije koja nije štedjela ni vojnike ni civile, kao ni spomenike kulture. Posebno su tragični dani 9. i 12. studenog kada je u borbama na ključnim obrambenim točkama (Bosanka, Strinčjera i Komolac) poginulo mnogo branitelja. Mnogobrojne civilne žrtve, poput 11-godišnjeg Đura Bokuna, zauvijek ostaju simbol stradanja Dubrovnika.
Isto tako za istaći je, a vezano za napadajne aktivnosti u studenom 1991. godine, kako je srpsko-crnogorski agresor u ovom periodu koordinirano angažirao značajne pješačke, topničke, pomorske i zračne snage, kako bi slomio otpor branitelja i prisilio Dubrovnik na predaju
fk