27. kolovoza 1991. godine u vremenu kada se nad Hrvatskom već nadvijala otvorena agresija, a Dubrovnik se pripremao za najteže dane svoje novije povijesti, u obranu juga Hrvatske stigao je „Majsan“.
Oklopno vozilo, dopremljeno sa Korčule, postalo je simbol snalažljivosti, hrabrosti i odlučnosti ljudi koji su u gotovo nemogućim uvjetima stvarali sredstva za obranu svoga doma.
„Majsan“ nije bio samo oklopno vozilo.
Bio je dokaz da se hrvatski čovjek nije predavao.
Dok je tadašnja JNA raspolagala tenkovima, topništvom, zrakoplovstvom i golemim vojnim sustavom, hrvatski su branitelji često raspolagali improviziranim sredstvima, osobnim naoružanjem i najvažnije, hrabrošću i odlučnošću da obrane svoj narod i svoju domovinu.
U danima koji će uslijediti Dubrovnik će biti stavljen pred jedno od najtežih iskušenja. Grad će biti okružen, prometne veze ugrožene, a neprijateljske snage približit će se njegovim prilazima.
Ali Dubrovnik nije bio sam.
Od Konavala do Pelješca, od Neretve do otoka, hrvatski su ljudi stvarali obranu. Svaki čovjek, svako oružje i svako vozilo imali su svoju vrijednost.
A „Majsan“ je ostao zapisan kao jedan od upečatljivih simbola tog vremena , vremena kada se hrvatska obrana stvarala iz ničega, ali s vjerom da će Hrvatska opstati.
Danas, kada se prisjećamo 27. kolovoza 1991., ne prisjećamo se samo jednog vozila.
Prisjećamo se ljudi koji su ga napravili, ljudi koji su ga dovezli i branitelja koji su bili spremni stati iza njega.
Prisjećamo se vremena u kojemu se nije čekalo da netko drugi obrani Hrvatsku.
Branila se vlastitim rukama.
I zato „Majsan“ nije samo dio vojne tehnike iz Domovinskog rata.
On je simbol hrvatske domišljatosti, otpora i odlučnosti, simbol vremena kada je Dubrovnik znao da će, bez obzira na cijenu, ostati hrvatski.
Vječna hvala svim hrvatskim braniteljima koji su branili Dubrovnik, jug Hrvatske i slobodu koju danas živimo.
Da se ne zaboravi.
Da se pamti.
Domovini vjerni!