Operacija Peruća

Operacija Peruća

Brana Peruća na rijeci Cetini, jedna od najvećih akumulacijskih brana u Hrvatskoj, tijekom Domovinskog rata nalazila se na okupiranom području pod nadzorom snaga pobunjenih Srba i JNA. Već 1992. postojale su ozbiljne prijetnje njezinim miniranjem, čime bi bila izazvana katastrofalna poplava nizvodno, s izravnom ugrozom gradova i naselja u Cetinskoj krajini, uključujući Sinj, Trilj i Omiš.

U siječnju 1993. neprijateljske snage minirale su branu s velikom količinom eksploziva (procjene govore o više od 30 tona), s jasnom namjerom izazivanja razaranja i masovnih civilnih žrtava. Time je brana pretvorena u oružje masovnog uništenja, što predstavlja teško kršenje ratnog i humanitarnog prava.

U sklopu šire operacije Maslenica, Hrvatska vojska pokreće odlučnu akciju s ciljem:

oslobađanja područja oko brane Peruća
sprječavanja njezina potpunog rušenja
zaštite civilnog stanovništva i infrastrukture

Dana 28. siječnja 1993., nakon aktiviranja eksploziva, brana je teško oštećena, ali zahvaljujući brzoj i koordiniranoj reakciji Hrvatske vojske, katastrofa je spriječena. Hrvatske snage odmah su preuzele kontrolu nad branom i okolnim područjem.

Uloga stručnjaka

Nakon borbenih djelovanja, ključnu ulogu imali su hrvatski vojni inženjeri, ronioci i civilni stručnjaci, koji su u iznimno opasnim uvjetima:

stabilizirali konstrukciju brane
spriječili daljnje urušavanje
omogućili postupnu sanaciju i sigurno upravljanje akumulacijom

Njihov profesionalizam i hrabrost bili su presudni za spašavanje tisuća života.

Operacija Peruća ima višestruki značaj:

vojni ; pokazala je sposobnost Hrvatske vojske za složene i brze operacije
humanitarni ; spriječena je jedna od najvećih potencijalnih katastrofa u ratu
povijesni i moralni ; potvrđena je odlučnost Hrvatske u obrani života, prostora i temeljnih civilizacijskih vrijednosti

Operacija Peruća ostaje trajni simbol:

odgovornosti prema civilima
stručnosti i hrabrosti hrvatskih branitelja
obrane života i domovine u najtežim okolnostima

Sjećanje na Peruću nije samo vojna uspomena, nego opomena i ponos i svjedočanstvo da su znanje, hrabrost i moralna snaga bili jači od razaranja.