U studenom, kada se dani skrate i priroda uroni u tihu kontemplaciju, stigli su nam Svi sveti i Dušni dan – vrijeme dubokog sjećanja, molitve i neugasive ljubavi. To su dani kada se susreću zemaljsko i nebesko.
Prvi dan studenoga slavimo Svi svete, dan ispunjen nadom i svjetlom. Slavimo sve one duše koje su dohvatile vječnu radost, podsjećajući nas da je smrt tek prag i da nas s voljenima čeka vječno zajedništvo u nebeskoj svjetlosti. Svi sveti je proslava života koji je nadišao ovozemaljsko.
Dušni dan, 2. studenoga, posvećen je svakom pojedinom biću koje smo voljeli i izgubili. U tišini odlazimo na groblja, gdje tisuće svijeća pale put uspomenama, a miris krizantema svjedoči o našoj trajnoj i nježnoj brizi. Tuga se na grobnim mjestima isprepliće s dubokom zahvalnošću za život koji su živjeli.
U ovom svečanom trenutku, s posebnim i najdubljim pijetetom, klanjamo se žrtvi hrvatskih branitelja, našoj braći po oružju, čija je hrabrost utkala temelje naše slobode. Naši suborci, poginuli za Domovinu, vječno žive u nama i nacionalnom pamćenju, usprkos pojedincima.
Ipak, naše molitve su najglasnije i najdublje za one koji se još uvijek vode kao nestali. Njihova imena su trajno uklesana u naša srca, a bol neizvjesnosti njihovih obitelji naša je trajna nacionalna obveza. Svjetlost svake svijeće koju danas palimo za nestale naše suborce, kao i one koji su željeli i voljeli Domovinu prije nas, neka bude plamen nade za istinu i dostojan pronalazak njihovih zemnih ostataka koje su neljudi razasuli, po ljudskom umu ,nezamislivim mjestima, kako bi konačno pronašli vječni mir, a nama i njihovim obiteljima odredili mjesto na kojem bi ih se dostojno prisjetili.
Neka naša sjećanja budu svjetionici koji im osvjetljavaju put. Nisu zaboravljeni. Oni su vječno s nama, u srcu i zavjetu.
fk